A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Belgrade… What’s That?

Pitanje “Belgrade… What’s That?, često bolno otrežnjujuće za one Beograđane u Njujorku koji su smatrali da za Beograd svi znaju - pošto je to jedan zanimljiv grad, koji ima “dušu”, “ono nešto” itd, naslov je izložbe fotografija Dragane Kanjevac koja će krajem avgusta biti otvorena u njujorškoj galeriji MC.

Reč je o fotografijama Beograda, snimanim mobilnim telefonom, koje prate tekstualni komentari na engleskom jeziku.

Pošto ljudi u Njujorku nemaju mnogo vremena za sentimentalne priče o rodnoj grudi, autorka je “sačinila svojevrstan foto kurs upoznavanja za beogradskim šmekom, kakav god da je on….”, navedeno je u katalogu izložbe.

.

Fotografije Dragane Kanjevac biće u Njujorku prikazane i u Studiju 151, novom klubu njujorškog džez muzičara Ilhana Ersahina, vlasnika kultnog kluba Nublu, kao i istoimene muzičke etikete. Ovoga puta prizori sa beogradskih ulica biće prikazani u multimedijalnoj formi, kombinovani sa projekcijom vožnji po Beogradu iz gradskog prevoza i taksija.

Dragana Kanjevac do sada je u Njujorku prikazala dva dokumentarna filma na četiri lokacije - dokumentarac o glumici Sonji Savić “Sonja”, kao i film “NY: 6 sati ranije”, posvećen Beograđanima koji žive u Njujorku. Taj film imao je njujoršku premijeru u Linkoln centru.

Dragana Kanjevac vezana je za Njujork mnogim nitima, a njen prelaz iz novinarstva preko dokumentarnog filma do fotografije vezan je jednom zajedničkom niti - Beogradom kao inspiracijom.

Beograd na fotografijama Dragane Kanjevac, kako je navela Ana Radmilović u pratećem tekstu, “poznat je i nov, i ima smisla prvo ga prikazati Njujorku. A onda, uvećanog duhom kosmopolisa vratiti Beograd onima koji u njemu žive – sa svim tim njegovim širokim duhom i začudnim slikama”.

Dragana Kanjevac koautorka je i dokumentarnog filma “Akademija republika”, nagrađenog 1997. na Kratkom metru u Beogradu za autentičan dokumentarni TV izraz.

Rođena 1965. u Beogradu, diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu, a od 1989. bavi se TV novinarstvom kao autorka više serijala emisija i intervjua u oblasti popularne kulture i medija. Objavljuje i publicističke radove na temu kulturne politike, medija i popularne kulture.

Pre svega je nezaisna novinarka, a prema rečima Gorana Gocića, takođe novinara, publiciste i pisca, ona je štaviše i nezavisan i orinalan duh.

“Odatle, naravno, proizlaze i njeni trijumfi i nevolje. U kontekstu naše esnafske, partokratske, feudalne, burazerske, krimogeno-udbaške i kakve-sve-ne zavisti i zavisnosti, ovo je svakako ekscentrično životno opredeljenje. Govorim iz iskustva”, naveo je Gocić, napominjući da se nezavisnost u takvim tržišnim i životnim uslovima čita kao neprofitabilnost, dakle kao zahtevan luksuz.

Dragana Kanjevac, prema njegovim rečima, taj danak u kešu i živcima plaća svojim otmenim povlačenjem: s televizije u dokumentarce, iz magazina na blogosferu.

“Odande, njeni tekstovi nas nenametljivo poučavaju šta bi naš esnaf, u nekom boljem svetu, mogao da bude: satiričan, ali ne i zlurad, duhovit, ali ne ad hominem, svež, ali ne i infantilan, aktuelan, ali ne i senzacionalistički, vispren, ali ne i pretenciozan. Isto važi i za Draganine fotografije. I one poreklo i postojanje duguju društvenim mrežama. Kažu da ih je samo u ovoj godini okinuto više nego u prethodnom veku. To krajnje demokratizovano, na momente i iritantno kliktanje, međutim, u slučaju Kanjevac, donosi istu onu vrcavost, jedinstvenost, duhovitost i, zašto da ne, radost na koje nas je navikla. Sa sličnom radošću preporučujem i njenu svesno nezavisnu, nesvrstanu, nerežiranu, nepretnecioznu, neprofitabilnu, freelance izložbu fotografija”, naveo je Gocić.

Izvor: SEEcult.org


SA

 

People Directory

Jasna Popovic

Jasna Popovic (born May 10, 1979) is an award-winning Serbian pianist.

Popovic was born in Belgrade, Serbia, where she received her first piano lesson at six years of age. Upon graduating from the music high school in 1997, Popovic moved to Munich, Germany where she attended the Hochschule für Musik und Theater and studied under the guidance of Professors Gitti Pirner and Claude-France Journes. After performing in New York City, Popovic decided to remain living there. She is currently working on her solo album, which will primarily feature classical Serbian music.

Read more ...

Publishing

Notes On Ecumenism

Written in 1972 by St. Abba Justin Popovich, edited by Bishop Athanasius Yevtich, translated from Serbian by Aleksandra Stojanovich, and proofread by Fr Miroljub Ruzich

Abba Justin’s manuscript legacy (on which Bishop Athanasius have been working for a couple of years preparing an edition of The Complete Works ), also includes a parcel of sheets/small sheets of paper (in the 1/4 A4 size) with the notes on Ecumenism (written in pencil and dating from the period when he was working on his book “The Orthodox Church and Ecumenism”; there are also references to the writings of St. Bishop Nikolai [Velimirovich], short excerpts copied from his Sermons, some of which were quoted in the book).

The editor presents the Notes authentically, as he has found them in the manuscripts (his words inserted in the text, as clarification, are put between the slashes /…/; all the footnotes are ours).—In the appendix are present the facsimiles of the majority of Abba’s Notes which were supposed to be included in his book On Ecumenism (written in haste then, but now significantly supplemented with these Notes. The Notes make evident the full extent of Justin’s profundity as a theologian and ecclesiologist of the authentic Orthodoxy).—The real Justin is present in these Notes: by his original language, style, literature, polemics, philosophy, theology, and above all by his confession of the God-man Christ and His Church. He confesses his faith, tradition, experience and his perspective on man, on the world and on Europe—invariably in the Church and from the Church, in the God-man Christ and from Him, just as he did in all of his writings and in his entire life and theologizing.