A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Belgrade… What’s That?

Pitanje “Belgrade… What’s That?, često bolno otrežnjujuće za one Beograđane u Njujorku koji su smatrali da za Beograd svi znaju - pošto je to jedan zanimljiv grad, koji ima “dušu”, “ono nešto” itd, naslov je izložbe fotografija Dragane Kanjevac koja će krajem avgusta biti otvorena u njujorškoj galeriji MC.

Reč je o fotografijama Beograda, snimanim mobilnim telefonom, koje prate tekstualni komentari na engleskom jeziku.

Pošto ljudi u Njujorku nemaju mnogo vremena za sentimentalne priče o rodnoj grudi, autorka je “sačinila svojevrstan foto kurs upoznavanja za beogradskim šmekom, kakav god da je on….”, navedeno je u katalogu izložbe.

.

Fotografije Dragane Kanjevac biće u Njujorku prikazane i u Studiju 151, novom klubu njujorškog džez muzičara Ilhana Ersahina, vlasnika kultnog kluba Nublu, kao i istoimene muzičke etikete. Ovoga puta prizori sa beogradskih ulica biće prikazani u multimedijalnoj formi, kombinovani sa projekcijom vožnji po Beogradu iz gradskog prevoza i taksija.

Dragana Kanjevac do sada je u Njujorku prikazala dva dokumentarna filma na četiri lokacije - dokumentarac o glumici Sonji Savić “Sonja”, kao i film “NY: 6 sati ranije”, posvećen Beograđanima koji žive u Njujorku. Taj film imao je njujoršku premijeru u Linkoln centru.

Dragana Kanjevac vezana je za Njujork mnogim nitima, a njen prelaz iz novinarstva preko dokumentarnog filma do fotografije vezan je jednom zajedničkom niti - Beogradom kao inspiracijom.

Beograd na fotografijama Dragane Kanjevac, kako je navela Ana Radmilović u pratećem tekstu, “poznat je i nov, i ima smisla prvo ga prikazati Njujorku. A onda, uvećanog duhom kosmopolisa vratiti Beograd onima koji u njemu žive – sa svim tim njegovim širokim duhom i začudnim slikama”.

Dragana Kanjevac koautorka je i dokumentarnog filma “Akademija republika”, nagrađenog 1997. na Kratkom metru u Beogradu za autentičan dokumentarni TV izraz.

Rođena 1965. u Beogradu, diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu, a od 1989. bavi se TV novinarstvom kao autorka više serijala emisija i intervjua u oblasti popularne kulture i medija. Objavljuje i publicističke radove na temu kulturne politike, medija i popularne kulture.

Pre svega je nezaisna novinarka, a prema rečima Gorana Gocića, takođe novinara, publiciste i pisca, ona je štaviše i nezavisan i orinalan duh.

“Odatle, naravno, proizlaze i njeni trijumfi i nevolje. U kontekstu naše esnafske, partokratske, feudalne, burazerske, krimogeno-udbaške i kakve-sve-ne zavisti i zavisnosti, ovo je svakako ekscentrično životno opredeljenje. Govorim iz iskustva”, naveo je Gocić, napominjući da se nezavisnost u takvim tržišnim i životnim uslovima čita kao neprofitabilnost, dakle kao zahtevan luksuz.

Dragana Kanjevac, prema njegovim rečima, taj danak u kešu i živcima plaća svojim otmenim povlačenjem: s televizije u dokumentarce, iz magazina na blogosferu.

“Odande, njeni tekstovi nas nenametljivo poučavaju šta bi naš esnaf, u nekom boljem svetu, mogao da bude: satiričan, ali ne i zlurad, duhovit, ali ne ad hominem, svež, ali ne i infantilan, aktuelan, ali ne i senzacionalistički, vispren, ali ne i pretenciozan. Isto važi i za Draganine fotografije. I one poreklo i postojanje duguju društvenim mrežama. Kažu da ih je samo u ovoj godini okinuto više nego u prethodnom veku. To krajnje demokratizovano, na momente i iritantno kliktanje, međutim, u slučaju Kanjevac, donosi istu onu vrcavost, jedinstvenost, duhovitost i, zašto da ne, radost na koje nas je navikla. Sa sličnom radošću preporučujem i njenu svesno nezavisnu, nesvrstanu, nerežiranu, nepretnecioznu, neprofitabilnu, freelance izložbu fotografija”, naveo je Gocić.

Izvor: SEEcult.org


SA

 

People Directory

Richard Milanovich

Birth: Dec. 4, 1942, Banning, Riverside County, California, USA
Death: Mar. 12, 2012, Rancho Mirage, Riverside County, California, USA

Born to an Indian mother and Serbian father, Richard M. Milanovich grew up in poverty in Palm Springs, living in a shack and receiving government handouts of surplus food. He served as in infantryman in the United States Army from 1960-1963, and later returned to the Agua Caliente Band of Cahuilla Indians Reservation to engage in tribal politics. Eventually he was elected Chairman of the Band in 1984, and became a major figure in the development of casino operations on Indian land in the region and California. Through his vision and leadership, the Agua Caliente Band became the most prosperous group of Indians in the United States, and were able to make major contributions to the economy of the Palm Springs area. As Chairman, he was invited to the White House to consult with the President and other political officials. California Governor Jerry Brown, Congresswoman Mary Bono-Mack, Palm Springs Mayor Steve Pougnet, and Tribal Chairpersons from throughout California all eulogized Chairman Milanovich at the memorial service held in his honor held at the Palm Springs Convention Center. He was buried in a service attended by family and close friends.

Read more ...

Publishing

The Hagia Sophia

The Mystical Light of the Great Church and its Architectural Dress

by Charalambos P. Stathakis

Dear reader, as you run like the rest of us along the dizzy main road, stop, stay aside for a while. Let the others be dizzy, and take the secret underground trail, which will lead you through the dewdrops of the leaves, the crystal smile of the sun, the city’s underground galler- ies, your knowledge, and your feelings, to the doorstep of the Hagia Sophia. Because all dew- drops, all sunrays, and all beauty lead there. That is what you will be told by my friend, the author, whom I am fond of and whom I send you to, Charalambos Stathakis: the doctor, the warm and humane researcher, the scientist devoted to his work and his patients, who has given a series of scientific papers, who, nevertheless, retains a nest of beauty untouched in his heart, which makes him outstanding—even though he is not a specialist in architecture, nor a historian, nor a theologian, nor a Byzantinist—it makes him stand out in all these together and in entirety.

Read more ...