A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Zašto nestaju naši iseljenici u SAD: Srbi brzo postaju Amerikanci

Nedavno objavljivanje zvaničnih podataka iz popisa 2011. godine, po kojima u SAD ima samo 176.666 Srba, a čak 434.425 Hrvata, 179.806 Slovenaca i 182.423 Albanaca, ozbiljno je uznemirilo pripadnike srpske zajednice u Americi.

- Zar nas da ima manje od Albanaca, pa to je neverovatno!? Mora da je neka greška u brojanju - prva je reakcija srpskih patriota u SAD.

Iznenađenje je utoliko veće jer Srbi govore kako ih je u Americi ceo milion, kako je Čikago sa 300.000 žitelja najveći srpski grad u dijaspori i kako su Srbi sa 11 dobitnika Oskara i pet Pulicerovih nagrada jedan od najuspešnijih doseljenih naroda u SAD.

- Sve ove srpske bajke su sada srušene, jer je zvanična statistika pokazala da su Srbi mali narod u Americi. I da nestaju u ovoj ogromnoj zemlji od 307 miliona stanovnika. Za nestajanje Srba krivi su prvo loš američki pristup nacionalnom pitanju prilikom popisa stanovništva, a potom i srpska potreba ka skrivanju u američkom društvu - kaže dr Miroslav Božinović, politički analitičar iz Detroita i vlasnik sajta „Serbijana“.

.

Naime, u SAD se na prethodnom popisu nacionalno poreklo utvrđivalo pitanjem „kojim jezikom govorite u kući“? Tada se 360.000 ljudi izjasnilo kao Srbi. Kod popisa 2011. tog pitanja nije bilo, već je na inicijativu Kongresa srpskog ujedinjenja uvedena mogućnost da u stavci „ostali“ naši ljudi mogu da upišu da su Srbi.

- Neobavešteni Srbi su se izjašnjavali kao „belci evropskog porekla“, a ne kao Srbi. Druge nacije su bolje organizovane, pa je, na primer, popisano 50 miliona Nemaca, 37 miliona Iraca i 18 miliona Italijana. Kao Amerikanci izjasnilo se oko 19 miliona građana, jer čak 109 miliona žitelja SAD nije izašlo na popis - kaže dr Božinović.

Na statističkoj karti SAD jasno se vidi da najveći broj Srba živi u istočnim državama Ilinois, Viskonsin, Indijana, Mičigen, Njujork i Pensilvanija. A potom u državama Ohajo, Kalifornija, Florida, Teksas i Kolorado. U Čikagu je danas svega 70.000 Srba, a u Klivlendu 20.000, gde u dve parohije SPC ima oko 1.000 pravoslavnih vernika. SPC u SAD ima pedesetak hramova.

Kako tvrdi Bojan Bogdanović, biznismen iz Kalifornije, srpske crkve, kao glavno stecište naših doseljenika, postale su i mesto za svađe stare četničke i nove demokratske emigracije, što je uticalo na odrođavanje Srba.

- Uvek kada stari emigranti pričaju kako su se oni mučili da stvore srpsku zajednicu, kako su teško radili po čeličanama, kako su podizali svoju brojnu porodicu i parohiju, mladi doseljenici odbijaju da ih slušaju ili ih grde, jer su oni izabrali lakši put asimilacije da ostvare američki san - objašnjava Bogdanović.

A to znači da Srbi brzo i lako uzimaju američka imena. Svaki drugi Srbin je postao Majkl ili Džon. A kada dobiju američko državljanstvo, iz svoje kuće izbacuju srpsku i stavljaju američku zastavu.

Dr Borko Đorđević, iz Palm Springsa, to slikovito objašnjava:

- Decu ne uče srpski, a unuci im i ne znaju šta je to Srbija. U Palm Springu od hiljadu Srba samo ja nisam promenio ime. Naši ljudi vole tako da se udvaraju Americi, a ne znaju da je Amerikancima najvažnije da kao stranac imaš „zelenu kartu“ i da plaćaš porez, a ne to kojoj naciji pripadaš.

Naši sagovornici primećuju da je „nestajanje“ Srba posledica i američkog medijskog rata, hrvatskog i albanskog lobija, ali i lošeg rada naše države, koja skupo naplaćuje srpske pasoše i srpsko državljanstvo.

- Mi Srbi smo u Americi usamljeni i bez podrške naše države. Sve je to dovelo do toga da se naši ljudi ne izjašnjavaju ni kao Amerikanci srpskog porekla, već najčešće kažu da su Amerikanci - priča Miroslav Bandža, Novosađanin iz Njujorka.

Pola miliona Srba

- U Americi ima pola miliona Srba, jer pored 176.666 deklarisanih Srba, svi oni koji su se u popisu izjasnili kao Jugosloveni, njih 325.451, našeg su porekla - tvrdi Mile Nikolić, humanitarni radnik iz Kalifornije.

Gubljenje naroda

Došlo je vreme kada se sve manje Srba u SAD poistovećuje sa srpskim narodom u matici. Mladi Amerikanci srpskog porekla ne govore srpski i retko idu u našu crkvu. Kada ih pitate odakle su, odgovaraju da je „još njihov pradeda došao tu“, ali ne znaju da kažu iz koje srpske zemlje su stigli njihovi preci - tvrdi Bojan Bogdanović, iz Los Anđelesa.

Marko Lopušina
Novosti, 2. februar 2014.


SA

 

People Directory

Zoran Mojsilov

Zoran Mojsilov was born in Belgrade, Yugoslavia in 1955. As a small child, he carved his own toys out of scrap wood and was adept at drawing and painting. In early adolescence he began Greco-Roman wrestling and continued this practice into his mid-20’s. He credits the discipline of training, an understanding of the skeletal muscular forms in the human body, and the spirit of competition in sports and life as primary factors for creating art today.

Mojsilov left Belgrade in 1983 for Paris, France to test his artistic credibility. In 1984, he met Ilene Krug, an American Artist, at Association Confluences. After two productive years there, they decided to move to Minneapolis in 1986.

.
Read more ...

Publishing

The Hagia Sophia

The Mystical Light of the Great Church and its Architectural Dress

by Charalambos P. Stathakis

Dear reader, as you run like the rest of us along the dizzy main road, stop, stay aside for a while. Let the others be dizzy, and take the secret underground trail, which will lead you through the dewdrops of the leaves, the crystal smile of the sun, the city’s underground galler- ies, your knowledge, and your feelings, to the doorstep of the Hagia Sophia. Because all dew- drops, all sunrays, and all beauty lead there. That is what you will be told by my friend, the author, whom I am fond of and whom I send you to, Charalambos Stathakis: the doctor, the warm and humane researcher, the scientist devoted to his work and his patients, who has given a series of scientific papers, who, nevertheless, retains a nest of beauty untouched in his heart, which makes him outstanding—even though he is not a specialist in architecture, nor a historian, nor a theologian, nor a Byzantinist—it makes him stand out in all these together and in entirety.

Read more ...